Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Dijete intuitivno osjeća da njegov život ovisi o prisutnosti roditelja. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo intenzivan osjećaj straha, straha za vlastitu sigurnost i sigurnost djetetu najvažnijih osoba - roditelja. Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u grupi - povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.
U PROCESU PRILAGODBE NA VRTIĆ, DIJETE MOŽE:
- oštro protestirati
- svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću
- odbijati kontakt s odgojiteljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega
- čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt)
- odbijati hranu ili slabo jesti
- kratko i nemirno ili uopće ne spavati
- ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgojitelje, stvari itd..
Sva su ova ponašanja NORMALNA u fazi adaptacije.
Potrebno je naglasiti da adaptacija nije gotova kad dijete prestane plakati već kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, potrebe, misli i sposobnosti. Adaptacija može trajati i do 6 mjeseci.
PONAŠANJA RODITELJA KOJA ĆE OLAKŠATI DJETETOVU PRILAGODBU:
- pozitivan stav roditelja prema vrtiću
- dijete u vrtić treba dovesti roditelj/skrbnik, a ne netko drugi
- pri dolasku, uspostaviti s odgojiteljem toplu i povjerljivu komunikaciju
- roditelj se od djeteta treba oprostiti smireno, strpljivo, nježno, ali i odlučno
- u prvim danima skratiti boravak djeteta u vrtiću (prvi dan sat, dva)
- dopustiti djetetu da u vrtić ponese omiljenu igračku/predmet
- ne inzistirati da dijete polaskom u jaslice/vrtić usvoji nova ''prihvatljiva'' ponašanja (ostavi dudu, bočicu, skine pelene, prekine s dojenjem i sl.)
- ne dovoditi bolesno dijete u vrtić
- kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).
- razgovarati s djetetom o doživljajima i osjećajima vezanim uz boravak u vrtiću ukoliko to dijete želi, ako dijete ne priča samostalno o svojim dojmovima ne treba ga pretjerano ispitivati
Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja.
UPUTE ZA BORAVAK RODITELJA S DJETETOM U VRTIĆU TIJEKOM PRILAGODBE:
- zajedno s djetetom uđite u prostor odgojne skupine (ponesite papuče)
- srdačno se upoznajte s odgojiteljicom i predstavite ju djetetu
- zajedno s djetetom upoznajte prostor, pokažite mu igračke
- pustite dijete da i samo istražuje
- igrajte se i s drugom djecom
- nastojte biti mirni jer bi svoju uznemirenost i nesigurnost mogli prenijeti na dijete
- u danima prilagodbe djeteta budite spremni na plakanje i protestiranje djeteta ali to prihvatite kao očekivane reakcije djeteta na novu sredinu i nove ljude
- skratite vrijeme rastanka s djetetom (npr. jedna pusa i zagrljaj)
- odgojitelju prenesite kratke nužne informacije o djetetu jer se duži razgovori ne mogu voditi za vrijeme neposrednog rada odgajatelja s djecom u skupini
- ako primijetite da se dijete sve lakše od Vas odvaja, radujte se, to je dobar znak da uspješno odrasta.
Za sve dodate informacije i savjete obratite se stručnjacima u vrtiću (odgojitelji, pedagog, psiholog).